1. Dobrodošli na Sfrjcaffe. Kao gost možete pregledati forum, ali da bi učestvovali potrebno je da se registrujte na forumu. Registracija je besplatna i zahteva samo minut Vašeg vremena.

Kao uvod u tursku kuhinju

Diskusija u 'Turska kuhinja' započeta od SFRJCAFFE, 20 April 2012.

  1. SFRJCAFFE

    SFRJCAFFE Korisnik od povjerenja

    Turci se mogu pohvaliti kulinarskom tradicijom kakva se rijetko sreće "“ nekim jelima koja su i danas popularna sladili su se još prije 700 godina. Halva i jelo od riže za vjenčanja tipični su primjeri. A da ne spominjemo burek...
    Za Otomanskog carstva tzv. dvorska kuhinja dovela je do specijalizacije koja je ostavila upečatljiv trag na modernom kulinarstvu.

    Osim toga, za svaki kulinarski 'sektor' Turci imaju posebna imena i specijaliste: tokmaci označavaju sve prženo, köfteci su mesne okruglice, börekci su jela od tjestenine (odatle 'naša' riječ burek), a jela od riže su pilavci.

    U Turskoj srećemo bogatstvo voća i povrća te ribe i mesa. Uzrok tome su blizina mora i plodna zemlja. Primjerice, uz Crno more, gdje ribarstvo donosi značajne prihode, rastu skoro sve poznate vrste vrtnog povrća te čaj i duhan.

    Mediteransko područje specijaliziralo se pak za citruse, banane, rajčice, papriku i drugo povrće te pamuk, Anadolija je stočarsko područje"¦ i tako bismo mogli nabrajati za svaki dio ove prostrane zemlje.

    Hljeb

    Hljeb postoji u turskoj prehrani otkad seže kulinarsko pamćenje, pa se slobodno može reći "“ oduvijek. Konzumiranje hljeba ima osnove i u Kuranu, pa su primjerice od 11. do 13. stoljeća vjerske zajednice imale kuhinje i svratišta u kojima su hranile svoje članove, ali i putnike. Nudili su dva glavna jela dnevno, a svako je morao dobiti četiri žemlje beskvasnog hljeba, kako propisuje Kuran.

    Posebno ukusan hljeb zove se pide, a jede se tokom Ramazana, kada je dozvoljeno jesti samo nakon zalaska sunca. Pide je hljeb od kvasca, brašna, mlake vode, žumanjka i suuzamovih sjemenki.


    Meze

    Grci, Turci, ali i mi, svi volimo 'zameziti'. Meze je za Turke paleta jela u kojoj vidimo svu različitost njihove kuhinje. U posebnim prilikama gostima se nudi velik izbor malih delikatesa.

    Osim meze, takvi restorani nude i glavna jela od mesa, ribe, peradi, povrća, tjestenine, deserte, voće i kavu.

    Tipični meze restoran nudi jela kompliciranih i nama neizgovorivih naziva koje ćemo, ilustracije radi, nabrojati opisno: miješano povrće u kojem dominiraju krumpiri, grahorice i mrkva, pohana cvjetača, ovčji sir s vrhnjem obogaćenim mirisnim travama, kiseli krastavci i gljive, škampi i veliki rakovi, jogurt s krastavcima, češnjakom i koprom, ukiseljeno povrće koje je i nama poznato pod nazivom 'turšija', pečeni patlidžani, pohani teleći mozak, školjke, ovčji sir, pohane tikvice s metvicom i koprom, sirovo mljeveno meso s ljutim začinima, krumpirova salata"¦


    Povrće

    Zbog najšireg spektra povrća koje uspijeva na grčkom tlu, povrće ima važnu ulogu u turskoj kuhinji. Mnoga mesna jela spremaju se s povrćem, no postoji i neovisna kategorija jela pripremljenih od povrća i domaćeg maslinovog ulja. Jede se hladno kao predjelo ili se servira kao mali obrok između dva jela.

    Pripremanje ukiseljenog povrća u Turskoj ima dugu tradiciju i na taj se način sprema mrkva, celer, paprika, krastavci, rajčica, lučice i luk, češnjak, cvjetača"¦ I u našim krajevima za zimu se sprema tursko ukiseljeno povrće "“ turšija.

    Turšija


    Najpoznatija jela od povrća su poriluk u maslinovom ulju, pržene tikvice u umaku od jogurta i 'Imamov užitak', tj. patlidžani u maslinovom ulju.

    Pržene tikvice u umaku od jogurta jelo je koje može pripremiti i početnik.

    500 g malih tikvica operite, osušite i izrežite na trakice debele oko 5 mm. Od 125 g brašna i 150 ml piva pripremite 'tijesto' u koje ćete uvaljati tikvice, pa ih ispržite na vrelom ulju (oko 3 minute sa svake strane) dok ne postanu zlatnosmeđe. Poslužite na toplom pladnju.

    Režanj češnjaka izgnječite da pusti sok. Pomiješajte sok s 250 ml jogurta i poslužite u posebnoj posudi uz tikvice.



    Imamov užitak

    Sastojci: 4 srednje velika patlidžana, sol, crni papar, 150 ml maslinovog ulja, 4 luka, 4 režnja češnjaka, 2 rajčice, 1 čajna žličica šećera, 2 jušne žlice sitno sjeckanog peršina, 1 čajna žličica mljevene crvene paprike, 4 srednje ljuta zelena feferona, peršinov list za ukrašavanje.

    Operite patlidžane, namočite u slanoj vodi 15 minuta i osušite. Prepolovite patlidžane i na jednoj strani načinite rezove da dobijete džepove. Popržite sa svih strana na 100 ml vrelog ulja. Maknite sa štednjaka i složite u vatrostalnu posudu tako da džepovi budu gore.

    Očistite i sitno isjeckajte luk i češnjak, odstranite kožu s rajčice i sitno je izrežite. Nježno popržite luk i češnjak na preostalom ulju.

    Maknite s ulja i dodajte rajčice, šećer, sjeckani peršin i crvenu papriku, posolite i poparite. Pećnicu zagrijte na 180º C. Napunite patlidžane mješavinom povrća, oko patlidžana složite još povrća, a na svaki patlidžan stavite feferon, očišćen od sjemenki i prepolovljen.

    Tekućinu koju je pustilo povrće pomiješajte s 250 ml vode i polijte po patlidžanima. Pecite 30 do 40 minuta. Kada se posuda ohladi, ukrasite grančicama peršina i poslužite u posudi u kojoj su se patlidžani pekli.
    Riba

    Turska je s triju strana okružena morem. Na sjeveru je Crno more čiji su specijalitet hamsi, inćuni. Puno je recepata u kojima se ova kvalitetna i jeftina riba koristi kao glavni sastojak. Lokalno stanovništvo od inćuna sprema 'džem'. Popularna je i jesetra, ne samo zbog kavijara, nego i zbog izvrsnog mesa.

    Mramorno more između Bospora i Dardanela mjesto je gdje se vade čuveni rakovi i školjke. No i sve ribe koje migriraju iz Sredozemnog u Crno more (i obrnuto) moraju proći kroz Mramorno, pa je izbor ribe ovdje velik. Nije čudo da je Istanbul uvijek bio odlično opskrbljen ribom, i to samo onom vrhunske kvalitete i svježine.

    U Egejskom moru love se lignje i tuna, sabljarke, cipli i srdele. Riba se najčešće peče na roštilju (obavezno na drvenom ugljenu), a poslužuje se polivena s malo limunovog soka, uz rajčice i zelenu salatu.

    Prije pečenja na roštilju riba se obično kratko marinira tako što se izvana namaže kistom namočenim u mješavinu maslinovog ulja te soka od češnjaka i limuna. Skoro svi načini pripreme ribe u Turskoj imaju zajedničku jednostavnost, sa što manje dodataka, tako da riba izgubi što manje od svog izvornog okusa.
  2. Google Adsense

  3. SFRJCAFFE

    SFRJCAFFE Korisnik od povjerenja

    Meso

    Muslimanska vjera traži oprez u konzumiranju mesa. Postoje četiri pravila kojih se drže: zabranjeni su svinjetina i krv u bilo kojem obliku, a posljednja dva pravila traže da se životinja kolje prema muslimanskom ritualu, rezanjem vrata u ime Boga. Meso je u Turskoj visokocijenjena namirnica.
    [​IMG]
    Janjetina i ovčetina najdraže su vrste, ali su popularni i goveda i perad. U proljeće je najcjenjenija 'mliječna janjetina' "“ ona koja se kolje u dobi od dva do tri tjedna.

    Nomadska tradicija ostavila je traga i na načinima spremanja mesa. Specijalitet je kuhana ovčja glava, a na selu se gostima još uvijek daju 'zvona sreće' "“ ovčji testisi s roštilja. Sušena govedina Turcima je također poznata još nomadskih vremena.

    Mesne juhe i meso u umacima, ražnjići, ćevapčići, kotleti, šiš-ćevap"¦ popis turskih mesnih specijaliteta nepregledan je. Ipak, mesa nije uvijek bilo u izobilju, pa se pazilo na količine.

    Vještina i ekonomičnost u spremanju mesa stoljećima su odlika turske kuhinje. Iznutrice se ne bacaju, nego se smatraju specijalitetima koji su sastavni dio velikog broja recepata.

    Prije više od tisuću godina nomadi su naučili spremati brojne vrste kebaba: meso se reže na kockice i sprema kao ražnjići ili se komadi mesa slažu jedni na druge i peku vrteći se oko uspravne osi te se odmah režu pečeni dijelovi s površine, da bi se omogućilo onim unutrašnjim slojevima da se dalje peku.

    Kada se spremaju ražnjići, često se na štapiće stavljaju meso i povrće naizmjenično.

    Karakteristika turske kuhinje je kombinacija povrća i mesa, a najčešće korišteno povrće su patlidžani, tikvice, rajčica, paprika i artičoke. Povrće se puni mesom, no u brojnim jelima se i kuhaju skupa.

    Sir i jogurt

    Jogurt je jedno od najkarakterističnijih turskih jela, a jede se i u krajevima u kojima su Turci vladali "“ sjetimo se bureka i jogurta kao omiljenog doručka u kontinentalnim krajevima u našoj blizini. Vještinu pripremanja jogurta savladali su nomadi. Spremali su ga od prokuhanog ovčjeg ili kravljeg mlijeka.

    Novi jogurt spremao se jednostavnim dodavanjem žličice starog jogurta prokuhanom i prohlađenom mlijeku. Na toplome se jogurt razvije za pet sati, a još je tekuć.

    Ako se svježi jogurt procjeđuje kroz pamučnu tkaninu još tri sata, na tkanini ostaje čvršći jogurt koji se jede s voćem kao desert. Turci pripremaju i ovčji sir koji odgovara grčkom feta siru, sir sličan mozzarelli i slani sir od ovčjeg ili kozjeg mlijeka.


    Yufka, bulgur i riža


    turskoj kuhinji koriste se tri osnovna sastojka:

    - yufka su tanke kore tjestenine kakve se i kod nas prodaju za savijače i bureke
    - bulgur je na složen način pripremljena pšenica (kuhanjem, mrvljenjem i prženjem)
    - riža (pilav) je sastojak većine jela
    [​IMG]
    Yufka tjesteninu turske domaćice ponekad rade same, no kako taj posao oduzima jako puno vremena, češće se on prepušta majstorima zvanim yufkaci.

    Najpoznatiji recept s yufkom je baklava, turski nacionalni desert, koji i Grci vole svojatati. Yufka je svoje mjesto našla i u velikom broju slanih jela, pa u meze restoranima nude tjesteninu sa svim vrstama punjenja.

    Bulgur je jelo specifično samo za orijentalnu kuhinju. Dobro usitnjen najčešće se dodaje mljevenom mesu, salatama ili juhama.
    [​IMG]

    Turci najradije jedu rižu dugog zrna. Količina tekućine s kojom se riža kuha od najveće je važnosti. Riža se na turski način sprema tako da se prvo nekoliko minuta prži na maslacu, a zatim se zalije vrućim temeljcem u količini koja će potpuno prekriti rižu. Kuha se pokrivena.

    Kad tekućina ispari, riži se doda još maslaca i ostavi pokrivena krpom na toplom mjestu. Turci umješnost domaćice mjere njenom sposobnošću kuhanja dobre riže.
  4. SFRJCAFFE

    SFRJCAFFE Korisnik od povjerenja

    Slatkiši

    Turci uvijek nude slatko gostima i pritom se obično ne zadržavaju samo na jednom slatkišu. Većina turskih slastica sadrži tjestenine i vrlo sladak šećerni sirup. Halva, baklava i lokum (kod na spoznat kao rahatlokum) izvorne su turske slastice.

    Halva se priprema od sezamove paste, meda i pistacija.

    Glavni sastojci lokuma su šećer (ponegdje i med), orasi i rižino brašno.

    Baklave se spremaju na dva načina: s medom i pistacijama ili sa slatkim, kremastim punjenjem. Puno je izvornih turskih recepata s tjesteninom koja se prži na vrelom ulju i zatim bogato uranja u vrlo sladak sirup.

    Kako pripremiti lokum?

    Sastojci: 250 g rižinog brašna, 1 kg šećera, ¼ čajne žličice kristala limunske kiseline, 250 g pistacija, 3 jušne žlice ružine vodice
    [​IMG]
    Lokum


    Potreban vam je lim otprilike 25x25 cm. Muslinskom krpom prekrijte dno i bočne zidove posude. Pospite polovinom rižinog brašna. Pomiješajte ostatak brašna sa šećerom i oko 5 šalica (1,25 l) vode, neka zakuha u velikoj posudi. Kad se mješavina počne pjeniti, smanjite vatru i ostavite da ključa, miješajući toliko da se šećer ne karamelizira ili kristalizira.

    Nakon otprilike dva sata skinite s vatre i načinite test: žlicu slatkiša potopite u ledenu vodu i oblikujte lopticu. Ako je loptica elastična i može se stisnuti, poslastica je gotova. Popržite pistacije i pomiješajte ih sa sirupom od rižine vodice i umiješajte u lokum. Izlijte vruću mješavinu na muslinsku tkaninu ili na pladanj. Izravnajte rubove tako da oblikujete kvadar.

    Neka miruje 24 sata, a zatim vratite na lim obilno posut šećerom u prahu. Oštrim nožem izrežite kocke (rombove ili druge oblike) i svaki komad umočite u šećer u prahu. Umjesto pistacija možete koristiti orahe ili lješnjake.
  5. SFRJCAFFE

    SFRJCAFFE Korisnik od povjerenja

    urska kuhinja ili gastro vodič kroz Tursku
    Gastro vodič kroz Tursku pripada grupi reportaža kojim internet nije dorastao. Savremeni mediji mogu preneti tekst, sliku, video, orjentalnu muziku, al najlepše mirise i ukuse morate neposredno okusiti. Pokušaćemo da vam približimo kuhinju koja je osnova jedne od četiri velikih kuhinja sveta.

    Pričati o turskoj kuhinji i nadati se da će sva njena čudesa od hrane i pića stati na par stranica veliki je izazov. Turska je retka zemlja koja poseduje sve. Okružena je toplim morem, blagoslovljena blagom klimom, ima svoje planine, jezera, bogatu istoriju i silne osvajače. Mnogi su prelazili preko njene teritorije i ostavljajući pomalo od svog kulinarskog nasleđa ispredali gastro bajku. Probaćemo u sledećih par redova da vas zagolicamo pričom o najpoznatijm jelima koja će vam biti ponuđena ako se odlučite da putujte u ovu, sada nama prijateljsku zemlju. Krenućemo od običaja vezanih za početak jela te samih predjela.

    Ukoliko ste na svom putu kroz Tursku pozvani kod nekoga na večeru ili ručak dobro pripazite kako se vaš domaćin ponaša. U Istanbulu i većim gradovima te kod bogatijih porodica cipele se ne izuvaju, ali u drugim krajevima zemlje, pogotovu na istoku to je odraz dobrog vaspitanja. Vrlo je verovatno da će vam pre jela ponuditi da se nečim osvežite, pa slobodno krenite sa njihovom rakijom koju i oni zovu raki i piju je u svečanim prilikama. Drugi naziv ovog pića sličnog uzou jeste lavlje mleko i zaista ukoliko po turskom običaju izmešate vodu i raki dobićete belu tečnost. I Turci vole da nazdrave pa uz pogled u oči recite šerefe ili ako ste baš talentovani za jezike probajte sağlığınıza ili u vaše zdravlje. Turci vole da čuju kako se neko potrudio da nauči bar par reči pa će vam ovo kupiti prijatelje za ceo život.
    [​IMG]

    Nakon ovoga dela bilo da ste u restoranu ili kod nekoga kod kuće dolazi vreme za meze pa vam preporučujemo da odaberete beyaz peynir ili turski beli sir koji se savršeno uparuje sa kofte ili nečim najsličnijim našim ćevapima. Već kad smo kod kofti treba reći da je Tekirdag, mesto zapadno od Istanbula najpoznatije po njima pa ako vas put tamo nanese valja ih probati. Turci uz ovo obično posluže enginas ili artičoke i hladnu patlidžan salatu. Slobodno recite patlidžan svi će vas razumeti. Ukoliko ste baš ljubitelj patlidžana naručite imam bayildi u pitanju je vegetarijansko jelo koje se sastoji od patlidžana punjenog povrćem i zapečenog sa sirom.

    Predanje kaže da je po probanju ovog malog kulinarskog savršenstva jedan imam kome je bilo posluženo pao u nesvest – otuda ime – imam se onesvestio. Ukoliko ste nekad bili u Bosni verovatno ste jeli japrak u pitanju su sarmice sa zeljem zavijane u raštan kupus kuvane u saftu i poslužene sa kašikom. Turski yaprak je ipak drugačiji. Sarmice su daleko manje, nema safta, služe se i kao meze i kao samostalno jelo i to prelivene kiselim mlekom i neretko garnirane sa limunom i pomorandžom. Ako baš insistirate da počnete jelo sa supom ili čorbom opet ste na pravom mestu. Pokušajte da naručite kirmizi mercimek corbasi ili čorbu od crvenog sočiva. Ako više volite nešto od mesa predlažemo yuvalama corbasi predivnu tradicionalnu čorbu sa mesnim okruglicama ili bademli tavuk pileću čorbu sa bademima.
  6. SFRJCAFFE

    SFRJCAFFE Korisnik od povjerenja

    Kako je stiglo vreme za glavno jelo vreme je da se skoncentrišete jer Turska je zemlja koja ima toliko toga da ponudi da ćete biti na slatkim mukama.

    Ukoliko imate domaćine slobodno prepustite njima odabir, ali ako jedete sami u restoranu valjalo bi probati jela koja su nazivima slična našima. Verujte, zbog obilja začina miljama su daleko od naše kuhinje. Tako možete probati biber dolmasi ili punjene paprike, potom svežu ribu i školjke, musaku koja se ovde pravi na drugačiji način, potom kuzu guvec ili jagnjeći djuveč te kuzu kapama ili janjeću kapamu. Potom fenomenalne đulbastije ili pak Tandir ili ljubomorno čuvan recept za meso lagano kuvano u vlastitom soku bez dodavanja kapi vode ili pak za ljubitelje novih ukusa mahmudiye, jelo napravljeno od pilećeg mesa meda, kajsija i crnog bibera. Od salate tražite salatu od belog pasulja - nećete se pokajati. U pitanju je kuvan beli pasulj potopljen u dip od luka maslinovog ulja i limunovog soka.



    Ako igrate na sigurno naručite iskender kebap prvoklasne komade mesa u bogatom sosu, nešto slično brzoj hrani doner kebabu koji jedemo u Srbiji. Turska kuhinja poznaje nekoliko desetina kebapa i ukoliko želite isprobavati ukuse popričajte sa konobarom. Svaki kraj Turske se diči nekim svojim receptom pa tako regioni Urfa i Adana imaju gotovo iste kebabe sa tom razlikom što je Adana ljut a Urfa kebap nije.
    [​IMG]
    Kad je u pitanju vino uz ova jela preporučujemo vam anadolsko Buzbag vino. Predivno crveno vino, savršeno se bogatim ukusom se uparuje sa jelima od mesa. Ukoliko baš insistirate na pivu, osim poznatog Efesa možete probati Tekel birasi proizvod najstarije pivare u državi.
    [​IMG]
    U vremenu za desert niko ne preskače kraljicu kolača iz turske kuhinje: baklavu. Turska baklava se pravi od pistaća i ukus joj je nenadmašan. Naravno postoji gomila varijacija na temu pa tako prave baklave sa čokoladom, orasima, lešnicima i sl… Za one koje nanese kroz Gaziantep gde je navodno slatkiš usavršen – nemojte se ustručavati da probate ovaj slatki zalogaj. Odmah uz baklavu stoji i kadayif slatkiš poznat svima koji su makar jednom boravili u Bosni ali za one koji nisu u pitanju je kolač sličan baklavi samo što je testo napravljeno od supertankih rezanaca. Toplije preporuke ipak idu za slatkiš Kunefe, u pitanju je testo za kadayif koje je smotano kao gnezdo i krije u sebi punjenje od slatkog sira. Zaliveno šerbetom, služi se dok je još toplo na grejanom tanjiru.

    Posebna poslastica su fistikli sarme u potpunosti zelena slatka sarmica napravljena od pretankog testa i pistać fila. Uživanje za oko i za jezik.
  7. SFRJCAFFE

    SFRJCAFFE Korisnik od povjerenja

    [​IMG]

    Preporučeno dobar je i tavuk gogsu ili gulac. Tavuk gogsu je mlečni puding kuvan sa delićima pilećih grudi. Moderna turska kuhinja u istanbulskoj regiji koristi meso u prahu, a na istoku još možete probati tradicionalni tavuk gogsu sa komadićima piletine. Naime, prema jednoj verziji, nekada u selima nije bilo skroba i koristili su osobinu pilećeg mesa da zgušnjava tečnost i tako je nastao ovaj slatkiš. Veoma je ukusan i lagan. Još laganiji od njega je gulac remek delo otomanske kuhinje, u pitanju je tanano testo pravljeno samo od skroba i mleka tanko kao opna punjeno mlečnim kremom iI posipano narom. Pesnici su mu zbog lakoće i ukusa nekada tepali mesečev kolač, jer konzumiranje bilo koo da se kašikom zahvati krckava pena na mesečini.

    Na kraju popijte tursku kafu. U zavisnosti od toga šta volite naručićete sade – bez šećera, orta- srednje slatka ili šekerli sa šećerom. Mnoge su varijacije nekada bile aktuelne, i uglavnom na istoku zemlje se i sada može popiti sa đumbirom, sa medom sa kardamomom, na jugu Turske možete tražiti da vam se stave pistaći u kafu ali našem ukusu nekako najbolje prija klasična kafa, no sve je do ličnog ukusa.

    Inače, iako je u Turskoj zastupljena kultura kafe i čak doručak zovu kahvalti ili pre kafe ipak ne piju toliku količinu kafe. Uglavnom se konzumira čaj u tankim staklenim čašicama nalik na lalu.

    Za doručak će vam recimo, vrlo verovatno biti poslužen čaj crni, turski, jak sa malo šećera, ali sasvim je u redu da ga razredite ako vam ne prija jačina, uvek je poslužena i izvesna količina vruće vode baš za to.

    Tokom doručka, ukoliko ste kod nekoga u gostima ili ste u hotelu nemojte da se začudite količini hrane koja se iznosi. Turci vole da dan krenu jako i sa dosta hrane, pa će se tako ispred vas naći simiti nalik našim đevrecima ali daleko ukusniji (običaj je da se simit sa čašicom čaja uzme kao snek) potom sir, sudžuk, pastirma (sušeno meso), menemen (prženi paradajz, paprika i luk preliveni jajima) masline, paradajz, kuruk ili keš, komadi sušenog jogurta – delikates, potom ajran ili vrlo redak jogurt zasoljen i razredjen sa vodom. Kada vam ponude jogurt budite oprezni uglavnom je u pitanju pavlaka koju oni zovu jogurtom a kaymak uglavnom nije ni nalik našem kajmaku već je pretežno sladak proizvod nastao mešanjem mladog kajmaka sa medom. Ono što obavezno valja probati jeste tahin (susam) pasta koju oni mešaju sa džemom, medom ili melasom te služe za doručak. Izvanredna i zasitna kombinacija.

    Od brze hrane je teško napraviti izbor ali pokušaćemo izdvojiti par najpopularnijih jela koja ćete moći jesti u svim krajevima Turske Pide, Lahmacun i Gozleme su varijacije jednog te istog jela. Pide najviše liči na kajak od ***** testa punjen nadevima. Može biti složeno ali mnogi vole jednostavno yumurta ve peynir to jeste punjenje sa jajima i sirom. Gozleme su najviše nalik tortiljama pune se spanaćem, jajima, mesom i sl, a lahmacun je prosto ***** sa mlevenim mesom.

    Kumpir je punjen krompir pečen u ljusci punjen sa kobasicama, povrćem i zapečen sa sirom, služi se u foliji i prosto je presavršenog ukusa. Naravno tu su bureci i pite svih vrsta ali ono što je specifično za Istanbul jeste balik ekmek ili riba u hlebu. Sličan sendvič možete naći bilo gde u Turskoj pored mora, ali ipak smatra se da dolazak u Istanbul nije potpun ako niste došli ispod Galata mosta i pojeli filete od ribe koje vam je spakovao ribar koji je tu istu ribu i ulovio. Ukoliko planirate da se opet vraćate prosto oslovljavanje sa Usta ili majstore i mali bakšiš će vam pomoći da vas zapamti i sledeći put vas iznenadi sa novim začinima i nekom lepom mešavinom u sendviču samo za vas.

Podeli ovu stranicu